Na terenu s umjetnom travom u Krapini, gdje se miris zagorskih brega miješao s mirisom svježe pokošene trave, rođena je priča o nepobjedivim limačima.
Plavi dresovi Zagorca iz Krapine ove su sezone postali simbol neprobojnosti i nogometnog savršenstva. Ova ekipa nije bila samo skup talentiranih pojedinaca, već savršeno uigran stroj koji je kroz cijelu ligu protutnjao bez ikakve milosti prema protivnicima – upisali su sve same pobjede, bez ijednog jedinog poraza ili remija što su potvrdili u posljednjem kolu na Dan državnosti slavivši protiv Stubice golovima Leljaka, Mališa i Kucelja rezultatom 3:1 dok je jedini pogodak za dobre goste postigao Beljak.
Plava lavina na terenu
Dok su drugi kalkulirali, ovi su plavi dečki od prve sekunde svake utakmice jurišali na pobjedu. Njihova dominacija bila je vidljiva u svakom dijelu terena:
Savršen niz: Stopostotni učinak i povijesni naslov prvaka bez izgubljenog boda.
Zlatna kopačka: Nezaustavljivi Mateo Malarić uništavao je protivničke obrane i zabio nevjerojatna 34 gola.
Bedem u obrani: Službeno najbolja i najčvršća obrana lige koja je zaključala prilaze svom golu.
Stroj za golove: Drugi najbolji napad lige, koji je mljeo suparnike iz kola u kolo.
Snaga je u ekipi
Tribine su često klicale Mateu zbog njegovih 34 pogodaka, no prava snaga krapinskog plavog stroja ležala je u zajedništvu.
Kada bi suparnici pokušali stisnuti, Tin Mališ i Vid Mužek gospodarili su terenom, čitali svaku igru i prekidali opasne napade prije nego što bi uopće postali prijetnja. S druge strane, Vito Artić i Borna Mrnjec unosili su nevjerojatnu energiju, kreirali akcije i radili onaj teški, lavovski posao na terenu zbog kojeg je cijela momčad izgledala nepobjedivo dok je Nikola Tušek u većini utakmica zaključao svoja vrata..
Mateo nikada ne bi zabio svoje golove bez kirurški preciznih lopti svojih suigrača, a obrana ne bi bila tako mirna da cijela ekipa nije disala kao jedno. Čak i kada bi netko ušao s klupe, plavi dres se natapao znojem s istim ciljem. Trenerov moto bio je jasan: “Pojedinac pobjeđuje u utakmici, ali ekipa osvaja naslov.”
Slavlje pod zagorskim nebom
Nakon posljednjeg sučevog, Petar Grmovšek (Radoboj), zvižduka počelo je veliko slavlje uz mali vatromet i prekrasnom plavom dimnom zavjesom tako da je izaslanik predsjednika NS KZŽ Stjepana Merkaša tajnik Saveza Juraj Sirovec morao malo pričekati da uruči medalje i veliki pehar igračima Zagorca, a nakon toga Krapinom je odjeknula pjesma, a plavi dresovi poletjeli su u zrak u zagrljaju ponosnih roditelja i navijača.
Dok je kapetan podizao pehar koji je svjetlucao na suncu, svima je bilo jasno. Zagorec iz Krapine ima najboljeg strijelca lige, najbolju obranu i strašan napad. No iznad svega, ovi su limači pokazali da imaju ono najvažnije – pravo, neraskidivo prijateljstvo i timski duh koji je stvorio prvake – Nikola Tušek, Lukas Pavić, Tin Mališ, Borna Mrnjec, Petar Kucelj, Borna Leljak, Vid Mužek, Mateo Malarić, Matej Galinec, Vito Artić, David Poslon, Lena Jurajić, Jan Vešligaj, Petar Huis, Paulo Bratinčević i Borna Lupinski pod dirigentskom palicom trenera Marka Marjanovića.
