Završili ste s jelom, odrađujete posao ili koristite pauzu, a misli vam same od sebe bježe prema čokoladi, keksima pod klasičnim izgovorom “Ma samo jedan zalogaj”, a to većinom ne ostane na jednom zalogaju. Zanimljivo je da ta želja zapravo nije slučajna. Psiholozi objašnjavaju kako te iznenadne žudnje nemaju puno veze sa stvarnom glađu, već su rezultat reakcije našeg mozga na svakodnevni stres, umor i emotivni pritisak, prenosi Index.
Slatkiši kao olakšanje
Želja za slatkim najčešće se javlja u dugim i iscrpljujućim periodima gdje ne posežemo za slatkim zbog gladi već se slatkišima pokušavamo utješiti te u slatkom pronalazimo brz osjećaj ugode.
Tijelo pod stresom oslobađa kortizol
Kada je tijelo pod stresom, oslobađa kortizol, hormon koji nam pomaže nositi se s pritiskom. Kortizol, međutim, može utjecati i na odabir hrane, često povećavajući sklonost namirnicama koje brzo osiguravaju energiju. Na taj način se čak i osobe koje inače paze na prehranu mogu pronaći pred kušnjom da posegnu za nečim slatkim tijekom stresnih razdoblja.
Šećer kao nagrada
Postoji i element naučenog ponašanja. Studija objavljena u časopisu Neuroscience iz 2005. godine, provedena na životinjskim modelima, otkrila je da šećer aktivira dopaminske puteve u moždanom sustavu za nagrađivanje, osobito u regiji poznatoj kao nucleus accumbens, koja je povezana s osjećajem ugode i potkrepljenja.
Ova reakcija nagrađivanja objašnjava zašto posežemo za slatkim često kada na nam je dosadno ili smo pod stresom jer nam treba nešto kako bismo osjetili trenutnu utjehu.
Nedostatak sna = veća želja za slatkišima
Naš san također igra bitnu ulogu u želji za slatkišima jer neispavano tijelo žudi za brzim izvorima energije. Uz to, ako je tijelo neispavano njegova sposobnost regulacije energije i signala gladi slabi.
Razlika između emocionalne i fizičke gladi
Treba razlikovati emocionalnu od fizičke gladi. Fizička glad razvija se postupno te se može smanjiti bilo kojim uravnoteženim obrokom, a emocionalna glad žudi striktno za šećerom i slatkišima jer šećer u mnogim slučajevima pruža privremen osjećaj olakšanja ili ugode, zbog čega se žudnja ponovno javlja čim njegov učinak oslabi.
Stres povećava pritisak, umor smanjuje energiju, a emocije stvaraju dodatno opterećenje. Mozak na to odgovara na najbrži način koji poznaje – posezanjem za šećerom.
