U jednoj šetnji Parkom Matice hrvatske vidjeh nekakvu “gužvu“ na stepenicama Srednje škole. Pogledah, i vidjeh poznata lica malo naborana, manje kose na glavama negoli prije, možda koji kilogram više ali još uvijek se osjećala energija koja ih je krasila kao i onih davnih sedamdesetih kada su metalci upisali prvi razred srednje škole.
Sjetih se svih njih – bili su prva generacija one “čudesne“ Šuvarove reforme. Prve dvije godine svi isto s malim brojem stručnih predmeta i onda podjela na strojobravare, alatničare, tokare i glodače. Možda ih i ne bi prepoznao da nisam vidio poznato lice njihovog razrednika, mog kolege iz tog razdoblja, Dragutina Plahutara.
Gledam ih danas i ne vidim ljude s četrdeset godina više na ramenima. Vidim iste one mladiće s kojima sam dijelio školske klupe ali s druge strane katedre, sjetio sam se njihovih strahova od ispitivanja i slušao njihove prve velike snove.
Bilo je to vrijeme bez mobitela, društvenih mreža i brzog interneta. Njihova mreža bili su školski hodnici, parkovi i zajedničke stanice. Bili su glasni, ponekad izgubljeni, ali nevjerojatno povezani. Učili su iz knjiga, ali najvažnije lekcije o prijateljstvu, solidarnosti i prvoj ljubavi svladali su pod odmorima i na izletima.
Kako se to odnosi na danas?
Svijet oko njih se promijenio, tehnologija je preuzela sve, a život ih je odveo na različite strane. Svatko od njih je izgradio svoj put, prošao kroz uspone i padove. No, temelji koje su stekli u tim klupama – ta ljudska toplina i osjećaj pripadnosti – ostali su isti. Danas, u svijetu koji juri, ti dani služe im, vjerujem, kao podsjetnik na ono što je uistinu važno: iskren ljudski kontakt.
Pogledah ih s iskrenim poštovanjem i ljubavlju te krenuh dalje u “ubijanje“ vremena kada mi priđe Štefek, onaj vražićak iz druge klupe i kaže mi rečenice koje će pamtiti: “Možda više nemamo istu energiju ili istu kosu kao nekada, ali imamo nešto puno vrjednije – zajedničku povijest i mudrost. Hvala vam što ste bili dio naših najljepših dana i što ste i danas bili za trenutak ovdje. Živjeli za naših 40 godina i za sve dane koji su pred nama!”








