U Zoološkom vrtu Grada Zagreba prije desetak dana na svijet je došlo mladunče patuljastog vodenkonja, a maleni stanovnik zagrebačkog vrta iz dana u dan vidljivo napreduje. Pri rođenju je težio oko pet kilograma, a sada već ima gotovo sedam kilograma.
Njegovi roditelji u Zagreb su stigli iz Njemačke – 31-godišnji mužjak Otto iz Hoyerswerde te dvadeset godina mlađa ženka Inola iz Hallea. Ovaj je par već ranije pokazao da se odlično snalazi u ulozi roditelja. Njihova kći Lotta, rođena u Zagrebu krajem 2022. godine, danas živi u Sofiji u Bugarskoj.
– Patuljasti vodenkonji na IUCN-ovu Crvenom popisu imaju status ugrožene vrste (EN) i kod nas su uključeni u Europski uzgojni program (EEP). Ponosni smo na njihov uspješan uzgoj. Otto i Inola dobar su par, no njihovo potomstvo potvrda je i naše kvalitetne brige o njima – istaknuo je Ivan Cizelj, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba.
Inolinu trudnoću pomno su pratili veterinari, kuratorica za sisavce i timaritelji. Trudnoća patuljastih vodenkonja traje oko 210 dana, a zbog ugroženosti vrste svaki novi primjerak iznimno je vrijedan.
– Budući da je svaka jedinka patuljastih vodenkonja dragocjena, tijekom tog razdoblja strepimo hoće li sve proći u redu. Kada je sve dobro prošlo, odahnuli smo. Od dolaska mladunčeta na svijet majka se o njemu sjajno brine. Stalno je u njegovoj blizini, čuva ga i podučava životu – kazala je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu.
Dodala je kako majka mladunče nježno usmjerava – gura ga kada se treba premjestiti, ali ga i potiče na hodanje kada predugo miruje. Sve se, kaže, odvija vrlo tiho i pažljivo, uz nježne dodire zubima i bradom.
Mladunče će prvih šest do osam mjeseci života provesti hraneći se majčinim mlijekom, dok će nakon trećeg mjeseca početi postupno uzimati i krutu hranu.
Za razliku od prve Ottove i Inoline kćeri Lotte, koja je rođena tijekom hladnijeg dijela godine, novo mladunče od prvog dana uživa u toplijem vremenu. Upravo mu to omogućuje da u društvu majke sve češće izlazi u vanjski dio nastambe.
– Vidi se da je riječ o tropskim životinjama. Godi im toplina. Mladunčetu se sviđa i voda. Za sada se zadržava u plićem dijelu bazena jer mu učenje plivanja tek predstoji – rekao je Valentino Macan, timaritelj u Zoološkom vrtu.
Patuljasti vodenkonji razlikuju se od svojih većih rođaka po tome što znatno manje vremena provode u vodi, no i oni imaju posebne mišićne ventile na ušima i nosu koji se zatvaraju tijekom ronjenja.
Zanimljivo je i da nemaju znojne žlijezde. Umjesto njih imaju posebne potkožne žlijezde koje izlučuju uljastu ružičastu tekućinu koja štiti kožu od sunca, a vjerojatno i od infekcija. Upravo zbog te neobične izlučevine nekada se vjerovalo da vodenkonji “znoje krv“.
U prirodi patuljasti vodenkonji žive u tropskim kišnim šumama i šumovitim močvarnim područjima zapadne Afrike. Hrane se biljem, a u potragu za hranom najčešće kreću noću. Mogu dosegnuti težinu do 275 kilograma.
