Ljetne večeri uz zujanje komaraca većini predstavljaju tek neugodnu smetnju, no ubod nekih vrsta može predstavljati i ozbiljan zdravstveni rizik. Među bolestima koje prenose komarci nalazi se i virus Zapadnog Nila, koji je posljednjih desetljeća postao prisutan i u Hrvatskoj, prenose 24sata.
Virus Zapadnog Nila (VZN) najčešće se povezuje s toplijim dijelom godine, kada su komarci aktivni. Većina ljudi zaraženih ovim virusom neće razviti nikakve simptome, no kod manjeg broja zaraženih bolest može imati ozbiljan tijek i zahvatiti živčani sustav.
Virus se u prirodi prvenstveno održava u ciklusu između ptica i komaraca. Ptice, posebice divlje i migratorne vrste, predstavljaju glavni rezervoar virusa. Komarci, među kojima važnu ulogu imaju vrste iz roda Culex, zaraze se kada sišu krv zaražene ptice.
Nakon što se virus razmnoži u organizmu komarca, dospijeva u njegove žlijezde slinovnice. Pri sljedećem ubodu virus se tako može prenijeti na čovjeka ili druge sisavce, primjerice konje.
Ljudi i konji pritom se smatraju takozvanim slijepim domaćinima. To znači da se virus u njihovoj krvi u pravilu ne razmnoži dovoljno da bi ga komarac koji ih ponovno ubode mogao prenijeti dalje. Zbog toga oni ne predstavljaju važnu kariku u prirodnom ciklusu širenja virusa.
Većina zaraženih nema simptome
Jedna od posebnosti infekcije virusom Zapadnog Nila jest činjenica da velika većina zaraženih osoba nema nikakve simptome. Kada se simptomi ipak pojave, najčešće podsjećaju na blažu virusnu infekciju.
Mogu se javiti povišena temperatura, glavobolja, umor, bolovi u mišićima i zglobovima, mučnina, povraćanje ili osip.
Kod manjeg broja oboljelih infekcija može zahvatiti središnji živčani sustav. Tada se mogu razviti ozbiljna stanja poput meningitisa, encefalitisa ili meningoencefalitisa. U takvim slučajevima mogu se pojaviti visoka temperatura, jaka glavobolja, ukočenost vrata, poremećaji svijesti, dezorijentiranost, slabost mišića, tremor ili drugi neurološki simptomi.
Teže komplikacije češće se javljaju kod starijih osoba i osoba s određenim kroničnim bolestima ili oslabljenim imunitetom.
Ne prenosi se uobičajenim kontaktom
Važno je naglasiti da se virus Zapadnog Nila ne prenosi uobičajenim kontaktom među ljudima. Glavni način prijenosa je ubod zaraženog komarca.
Ipak, iznimno rijetko mogući su i drugi načini prijenosa, primjerice putem transfuzije zaražene krvi, transplantacije organa te s majke na dijete tijekom trudnoće ili dojenja.
Razdoblje inkubacije, odnosno vrijeme od uboda zaraženog komarca do pojave simptoma, najčešće traje od dva do šest dana, premda može biti i dulje te dosegnuti oko dva tjedna.
Kako smanjiti rizik od zaraze?
Budući da ne postoji specifično cjepivo za zaštitu ljudi od virusa Zapadnog Nila, najvažnija je zaštita od uboda komaraca.
Stručnjaci preporučuju korištenje repelenata, nošenje odjeće koja pokriva ruke i noge, postavljanje zaštitnih mreža na prozore i vrata te korištenje klima-uređaja kada je moguće.
Važno je i ukloniti mjesta na kojima se zadržava stajaća voda, poput posuda, kanti, tegli i drugih predmeta u kojima se komarci mogu razmnožavati.
Tijekom ljetnih mjeseci, kada je aktivnost komaraca najveća, dodatni oprez posebno je važan u područjima u kojima je virus već zabilježen. Ako se nakon boravka na otvorenom pojave visoka temperatura, jaka glavobolja ili neurološki simptomi, potrebno je potražiti liječničku pomoć.
