Sezona vrganja ponovno je izmamila brojne berače u hrvatske šume. No prije nego što svaki pronađeni primjerak završi u košari, vrijedi znati da postoje pravila o tome koje se gljive smiju sakupljati, piše Podravski list.
Naime, hrvatski propisi određuju i najmanju dopuštenu veličinu za sakupljanje pravih vrganja. Prema važećem Pravilniku o sakupljanju zavičajnih divljih vrsta, prilikom sakupljanja nadzemnih gljiva nije dopušteno brati tek iznikla i vrlo mlada plodišta.
Granica je četiri centimetra
Posebna odredba odnosi se upravo na prave vrganje. U članku 17. Pravilnika propisano je da se samonikle nadzemne gljive mogu sakupljati ako promjer njihovog plodišta nije manji od propisane vrijednosti.
Za prave vrganje ta granica iznosi 40 milimetara, odnosno četiri centimetra.
Drugim riječima, primjerke pravih vrganja čiji je promjer plodišta manji od 40 milimetara ne bi trebalo sakupljati.
Pravilnik pritom koristi izraz „promjer plodišta“, a ne “promjer klobuka“. Također, ne razrađuje detaljno na koji se točno dio gljive mjera odnosi niti propisuje način na koji treba izmjeriti tih 40 milimetara.
Što se smatra plodištem?
Plodište je vidljivi dio gljive koji se razvija iznad tla, a kod vrganja uključuje klobuk i stručak. Najširi dio u pravilu je upravo klobuk, no važno je naglasiti da sam Pravilnik izričito ne govori o njegovu promjeru.
Zato je, kada se govori o propisanoj veličini, najpreciznije držati se formulacije iz Pravilnika i koristiti izraz promjer plodišta.
Osim posebne granice za prave vrganje, propisi općenito zabranjuju sakupljanje tek izniklih i vrlo mladih plodišta nadzemnih gljiva čiji je promjer manji od petine prosječnog promjera zrelog plodišta određene vrste.
Stoga, ako ove jeseni krenete u potragu za vrganjima, vrijedi zapamtiti jednu brojku: 40 milimetara. To je najmanji propisani promjer plodišta za prave vrganje, dok sam Pravilnik ne razrađuje detaljnije kako se ta mjera konkretno utvrđuje.
