Rikola je sve traženija među ljubiteljima zdrave prehrane, ali i ugostiteljima koji je redovito koriste u salatama, na pizzama i u drugim jelima. Zbog kratke vegetacije, mogućnosti višekratne berbe i relativno stabilne potražnje može biti zanimljiva kultura za uzgoj u plasteniku. Ipak, postoji jedno važno pravilo: rikola ne voli visoke temperature, pa su proljeće i jesen najpogodniji za njezin uzgoj, piše Agroklub.
Što je rikola i zašto je toliko popularna?
Rikola, poznata i kao rikula, rokula ili riga (Eruca sativa), jednogodišnja je povrtna biljka iz porodice kupusnjača koja potječe iz mediteranskog područja. Prepoznatljiva je po duguljastim, nazubljenim listovima i karakterističnom pikantnom, pomalo orašastom okusu.
Mlađi listovi nježniji su i blažeg okusa, dok stariji mogu biti izraženije ljuti. Specifičnu aromu rikoli daju glukozinolati, spojevi karakteristični i za druge biljke iz porodice kupusnjača.
Osim zbog okusa, rikola je cijenjena i zbog nutritivnog sastava. Sadrži vitamine K i C, provitamin A, folate te minerale poput kalcija, željeza i kalija, a pritom ima malo kalorija. Zbog toga se često uključuje u jelovnike usmjerene na uravnoteženu i zdravu prehranu.
Kako se rikola koristi u kuhinji?
Najčešće se konzumira svježa, samostalno ili kao dodatak različitim salatama. Odlično se slaže s parmezanom, mozzarellom, kozjim sirom i fetom, ali i s kruškama, smokvama, narom, orasima i pinjolima.
Čest je dodatak jelima s pršutom, carpacciom i pečenom piletinom. Može se poslužiti i na pizzi, dodati sendvičima, wrapovima i burgerima te koristiti kao završni dodatak jelima od tjestenine i rižota. Od nje se priprema i pesto, samostalno ili u kombinaciji s bosiljkom.
Rikolu je najbolje dodavati na kraju pripreme jela jer dulja termička obrada smanjuje njezinu svježinu i mijenja aromu.
Zašto je rikola zanimljiva za uzgoj u plasteniku?
Kratka vegetacija jedna je od glavnih prednosti rikole. Pravilnim planiranjem sjetve moguće je ostvariti više proizvodnih ciklusa godišnje, dok uzastopna sjetva omogućuje redovitiju berbu i kontinuiranu opskrbu kupaca.
Potražnja dolazi iz različitih izvora – od restorana, pizzerija i hotela do trgovina i kućanstava. Budući da je riječ o lisnatom povrću koje brzo gubi svježinu, lokalni proizvođači mogu imati prednost kada su u mogućnosti osigurati brzu isporuku svježe robe.
Rikola je posebno zanimljiva za plasteničku proizvodnju u hladnijem dijelu godine, kada je lakše održavati uvjete pogodne za njezin rast. Ipak, isplativost ovisi o troškovima proizvodnje, prinosu, kvaliteti proizvoda i mogućnosti plasmana na tržište.
Rikola ne voli toplinu: Koja je idealna temperatura?
Jedna od najvažnijih stvari u uzgoju rikole jest kontrola temperature. Najbolje uspijeva u hladnijim uvjetima, dok visoke temperature i dugi dani potiču prerano cvjetanje.
Osnovni temperaturni uvjeti za uzgoj rikole:
- Optimalna temperatura rasta: od 10 do 20 stupnjeva Celzija
- Optimalna temperatura klijanja: od 15 do 20 stupnjeva Celzija
- Minimalna temperatura klijanja: približno 5 stupnjeva Celzija
- Visoke temperature: iznad 25 stupnjeva Celzija povećavaju rizik od preranog cvjetanja i slabije kvalitete listova
- Otpornost na hladnoću: razvijene biljke mogu podnijeti kratkotrajne blage mrazeve, ovisno o uvjetima i razvojnoj fazi
Kada su temperature previsoke, rikola može brzo razviti cvjetnu stabljiku. Listovi pritom postaju grublji, žilaviji i intenzivnijeg, često neugodnog okusa, zbog čega gube tržišnu vrijednost.
Zato su proljeće i jesen najpogodnija razdoblja za plastenički uzgoj. Tijekom zime proizvodnja je moguća uz odgovarajuću zaštitu od mraza, dok ljeti treba osigurati dobro provjetravanje i, prema potrebi, zasjenjivanje.
Priprema tla i sjetva rikole
Za uspješan uzgoj potrebno je rahlo, plodno i dobro drenirano tlo. Preporučuje se pH vrijednost između 6 i 7, dok teža i zbijena tla prije sjetve treba poboljšati dodavanjem organske tvari.
Važan je i plodored. Rikolu nije preporučljivo sijati nakon drugih kupusnjača, poput kupusa, cvjetače, brokule ili rotkvice, jer dijele dio bolesti i štetnika.
Prije sjetve tlo se može obogatiti zrelim stajskim gnojem ili kompostom. S gnojidbom treba biti umjeren, osobito kada je riječ o dušiku. Pretjerana primjena dušičnih gnojiva može dovesti do nakupljanja nitrata u listovima, stoga gnojidbu treba prilagoditi stanju tla i potrebama biljke, bez nepotrebnog dodavanja gnojiva neposredno prije berbe.
Rikola se uglavnom sije izravno na stalno mjesto jer presađivanje nije uobičajen način proizvodnje. Sjeme se polaže na dubinu od približno 0,5 do 1 centimetar.
Preporučeni razmaci i količine za sjetvu:
- Razmak između redova: 15 do 20 centimetara
- Dubina sjetve: 0,5 do 1 centimetar
- Količina sjemena: približno 1,5 do 2,5 grama po kvadratnom metru, ovisno o sorti i načinu sjetve
- Vrijeme klijanja: približno 4 do 10 dana, ovisno o temperaturi i vlažnosti tla
Nakon sjetve tlo treba lagano pritisnuti i zaliti. Do nicanja važno je održavati ravnomjernu vlažnost, ali pritom izbjeći zadržavanje vode.
Za kontinuiranu berbu preporučuje se ponavljati sjetvu svakih 10 do 14 dana. Tako se ne mora sva rikola brati odjednom, a proizvođač može lakše planirati isporuke.
Njega rikole: Zalijevanje i provjetravanje plastenika
Rikola ima plitak korijenov sustav, zbog čega joj je potrebna redovita i ravnomjerna opskrba vodom. Najbolje je zalijevati češće, manjim količinama vode, a dobar izbor za plasteničku proizvodnju može biti sustav navodnjavanja kap po kap.
Nedostatak vode može uzrokovati žilavije i ljuće listove te ubrzati cvjetanje. S druge strane, prekomjerna vlaga i slaba drenaža povećavaju rizik od bolesti.
Provjetravanje plastenika posebno je važno za sunčanih dana. Potrebno je pratiti temperaturu i, kada uvjeti dopuštaju, otvoriti vrata i bočne stranice kako bi se spriječilo pregrijavanje. Po potrebi se može postaviti i mreža za zasjenjivanje.
U prvim tjednima rikola raste relativno sporo, pa je treba redovito oslobađati od korova koji joj oduzimaju vodu, svjetlost i hraniva. Preporučuje se pažljivo ručno plijevljenje ili plitko okopavanje kako se ne bi oštetio plitak korijen.
Bolesti i štetnici rikole
Među najčešćim štetnicima rikole ističu se kupusni buhači (Phyllotreta spp.), koji na listovima stvaraju brojne sitne rupice. Iako oštećenja ne moraju uništiti biljku, mogu znatno smanjiti njezinu tržišnu vrijednost.
U zaštiti pomažu redoviti pregledi usjeva, plodored te prekrivanje biljaka odgovarajućim agrotekstilom ili mrežama protiv insekata. Zaštitne mreže posebno su korisne ako se postave prije nego što štetnici napadnu biljke.
Za toplijeg i suhog vremena mogu se pojaviti lisne uši, dok visoka vlaga i nedovoljno provjetravanje pogoduju razvoju gljivičnih bolesti, među kojima su pepelnica i plamenjača. Zbijeno i previše vlažno tlo povećava i rizik od truleži korijena.
Preventivne mjere uključuju:
- redovito provjetravanje plastenika
- održavanje primjerene vlažnosti tla
- izbjegavanje preguste sjetve
- poštovanje plodoreda
- korištenje zdravog sjemena
- postavljanje mreža protiv insekata kada je potrebno
Budući da se rikola bere u kratkom razdoblju nakon sjetve, pri eventualnoj primjeni sredstava za zaštitu bilja nužno je provjeriti jesu li odobrena za konkretnu namjenu i poštovati propisanu karencu.
Kada se rikola bere i koliko puta može dati urod?
Rikola je spremna za berbu kada listovi dosegnu približno 10 do 15 centimetara. U hladnijim uvjetima to je najčešće 30 do 45 dana nakon sjetve, dok se pri povoljnijim, toplijim uvjetima prvi listovi mogu brati već nakon 20 do 25 dana.
Berba se obavlja škarama ili nožem. Ovisno o načinu uzgoja i stanju biljke, listovi se mogu rezati tako da se sačuva središte rozete i omogući ponovni rast. Iz jedne sjetve tada su moguća dva do tri otkosa, premda prinos i kvaliteta ovise o sorti, temperaturi i njezi.
Najbolje je brati ujutro, dok su listovi svježi i čvrsti. Nakon berbe rikolu treba što prije ohladiti i pakirati u odgovarajuću ambalažu jer brzo gubi vlagu i vene.
Za očuvanje kvalitete preporučuje se čuvanje na temperaturi od približno 0 do 4 stupnja Celzija. Rok trajanja je kratak, pa je važno uskladiti berbu s planiranom isporukom.
Isplati li se uzgajati rikolu u plasteniku?
Rikola može biti zanimljiv izbor za proizvođače koji žele uzgajati povrće kratke vegetacije i organizirati više ciklusa proizvodnje tijekom godine. Prednosti su joj relativno jednostavna sjetva, mogućnost ponovnog rasta nakon berbe i potražnja u ugostiteljstvu i maloprodaji.
Ipak, uspjeh ovisi o pravodobnoj sjetvi, kontroli temperature, pravilnom navodnjavanju i zaštiti od štetnika. Jednako je važna organizacija berbe i brze isporuke jer se svježina rikole vrlo brzo gubi.
Najvažnije pravilo za uspješan uzgoj rikole jest održavati umjerenu temperaturu, ravnomjernu vlagu i dobru prozračenost plastenika. Kada se tome pridruže pravilno planirana sjetva i unaprijed osiguran plasman, rikola može biti vrijedan dio cjelogodišnje proizvodnje povrća.
