Krastavac je jedna od najvažnijih povrtlarskih kultura koja se uzgaja na otvorenom i u zaštićenim prostorima. Iako njegov uzgoj može biti vrlo isplativ, zahtijeva redovitu brigu i provođenje svih potrebnih agrotehničkih mjera kako bi biljke ostale zdrave i produktivne, piše Agroklub.
Jedna od najčešćih i najštetnijih bolesti krastavca je pepelnica, koju uzrokuje gljivica Erysiphe cichoracearum. Osim krastavaca, ova bolest može zahvatiti i tikvice te bundeve.
Kako prepoznati pepelnicu?
Prvi simptomi najčešće se pojavljuju na donjim i srednjim listovima biljke. Na gornjoj strani lista javlja se karakteristična bijela, brašnasta prevlaka koja se postupno širi. Kako bolest napreduje, listovi postaju žućkasti, gube funkciju, suše se i propadaju.
Kod jačih zaraza simptomi se mogu pojaviti i na stabljici, dok su plodovi rijetko izravno zahvaćeni. Međutim, posljedice za biljku mogu biti ozbiljne jer oštećeni listovi više ne mogu učinkovito obavljati fotosintezu.
Visoke temperature pogoduju razvoju bolesti
Stručnjak Dragiša Stojanović upozorava kako se patogen posebno intenzivno razvija na bujnim biljkama.
– Patogen se najbolje razvija na temperaturama od 25 do 30 Celzijevih stupnjeva uz visoku relativnu vlažnost zraka. Takvi uvjeti često vladaju u plastenicima i staklenicima ako nije osigurana dobra cirkulacija zraka – ističe Stojanović.
Rana pojava bolesti može dovesti do propadanja biljaka, smanjenja kvalitete plodova te značajnog pada prinosa.
Kako spriječiti pojavu pepelnice?
Stručnjaci naglašavaju da je prevencija najvažniji korak u zaštiti nasada.
Preporučuje se:
- provođenje plodoreda i izbjegavanje uzgoja krastavaca na istoj parceli najmanje tri godine
- sadnja otpornijih sorata
- uravnotežena gnojidba bez pretjeranog unošenja dušika
- redovito provjetravanje plastenika i staklenika
- kontrola temperature i vlage zraka
- izbjegavanje preguste sadnje
- uklanjanje biljnih ostataka nakon berbe
- redovita dezinfekcija alata i opreme.
Također je važno redovito pregledavati biljke kako bi se prvi simptomi bolesti uočili na vrijeme.
Kada je potrebna kemijska zaštita?
Ako se bolest ipak pojavi, koriste se kontaktni i sistemični fungicidi različitih skupina djelatnih tvari kako bi se spriječio razvoj otpornosti patogena. Među djelatnim tvarima koje se koriste nalaze se azoksistrobin, penkonazol, difenokonazol te kombinacije fluopirama i trifloksistrobina.
Prilikom primjene sredstava za zaštitu bilja potrebno je strogo poštivati preporučene doze te karencu, odnosno razdoblje koje mora proći od tretiranja do berbe.
Kako zaključuje stručnjak Dragiša Stojanović, preventivne mjere i pravovremena zaštita ključni su za uspješno suzbijanje pepelnice i očuvanje kvalitetnog uroda krastavaca.









