Svetkovina Uznesenja BDM na nebo – Velika Gospa, posebno svečano slavi se u Hrvatskom nacionalnom Svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, gdje se danas tijekom cijelog dana očekuje mnoštvo hodočasnika.
Proslava je započela jučer, bdijenjem uz Put svjetla i molitvu krunice na bistričkoj kalvariji. Nakon pobožnosti Puta svjetla uslijedila je misa u crkvi na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca, koju je predslavio preč. Domagoj Matošević, ekonom Zagrebačke nadbiskupije i nekadašnji rektor Svetišta MBB-e.
Danas je središnju misu, nakon pozdravnog govora rektora Svetišta MBB-e preč. Tomice Šestaka, predslavio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, poručivši brojnim okupljenim hodočasnicima i vjernicima kako čovjek nije stvoren za nestanak, već za vječnost. U svojoj propovijedi nadbiskup Kutleša istaknuo je kako Marijino uznesenje na nebo ne govori samo o njoj, već i o svakom čovjeku, njegovoj svrsi i konačnom odredištu.
– Danas nas na ovome blagoslovljenome tlu svetišta Majke Božje Bistričke okuplja Marija, majka Gospodinova i naša majka. No svetkovina njezina uznesenja ne govori samo o Mariji. Ona govori i o nama. Govori i o tome tko smo, zašto živimo i kamo idemo – započeo je nadbiskup, naglašavajući kako suvremeni čovjek, unatoč neviđenom znanju i mogućnostima, često ostaje nesiguran u vlastiti identitet i smisao života.
– Tehnološki smo povezaniji nego ikada, a u isto vrijeme mnogi ljudi trpe duboku osamljenost. Upravo takvu čovjeku danas dolazi Marija. Ne kako bi mu ponudila još jednu teoriju o životu, nego kako bi mu pokazala njegovu budućnost – rekao je Kutleša.
Marijino uznesenje kao odgovor na ljudska pitanja
Mons. Kutleša je istaknuo da Marijino uznesenje predstavlja Božji odgovor na najdublje ljudsko pitanje – postoji li život koji smrt ne može uništiti.
– Marija uznesena na nebo nam odgovara: ‘Postoji.’ Čovjek nije stvoren za nestanak, nego za vječnost. Naš put ne završava u grobu, nego pred licem Boga koji nas ljubi – pojašnjava Kutleša.
Nadbiskup je podsjetio na prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja, koje opisuje ”ženu odjevenu suncem”, u kojoj Crkva prepoznaje Mariju, ali i vlastito otajstvo. Naglasio je temeljnu biblijsku istinu da je čovjek stvoren na sliku Božju, što mu daje neotuđivo dostojanstvo.
– Čovjek nije slučaj, broj, ni nekakav algoritam kojim se može upravljati. On je netko, a ne nešto. Lice, a ne podatak. Osoba stvorena na sliku Božju.
Dostojanstvo čovjeka ne ovisi o uspjehu
Zagrebački nadbiskup je snažno poručio da dostojanstvo čovjeka ne ovisi o njegovom zdravlju, uspjehu, snazi, korisnosti ili društvenom priznanju.
– Stariji, bolesni, nerođeni, nemoćni i odbačeni nisu teret. Oni su osobe koje je Bog stvorio, koje Krist ljubi i za koje je umro i uskrsnuo – kazao je.
Citirajući psalmistu, ”Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni”, nadbiskup je objasnio da to dostojanstvo proizlazi iz odnosa s Bogom, a ne iz svjetovnih postignuća. Marijin život, kako je rekao, primjer je prihvaćanja Božje milosti.
– Kada ju je anđeo pohodio, Marija je imala pitanja, ali nije postavljala uvjete. Prihvatila je Božju riječ. ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.’ U tome je tajna njezine veličine. Čovjek postaje velik kada dopusti Bogu da u njemu ostvari svoje djelo – rekao je nadbiskup.
Marijino uznesenje kao ispunjenje kršćanske nade
Mons. Kutleša je istaknuo da Marijino uznesenje nije izolirana povlastica, već savršeno očitovanje Kristova vazmenog otajstva i anticipacija uskrsnuća svih kršćana.
– U Mariji Crkva već promatra ono što će se Božjom milošću dogoditi i dovršiti u svim Kristovim udovima, to jest u nama. U vremenu kada se čovjeka pokušava svesti na razum, osjećaje ili DNA zapis, Marija stoji kao živi znak da je čovjek Božje dijete pozvano na vječnost.
Nadbiskup se osvrnuo i na drugo čitanje iz Prve poslanice Korinćanima: ”Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“ Ovo je, prema njegovim riječima, temelj kršćanske nade, a ne samo ”utješna priča za teška vremena”. Osvrćući se na Europu, nadbiskup je konstatirao da njezina najdublja rana nije nedostatak znanja ili bogatstva, već kriza nade.
– Kada se izgubi pogled prema nebu, slabi i povjerenje u život, obitelj, budućnost i međusobne odnose. Jer čovjek koji izgubi nebo, prije ili poslije počinje gubiti i zemlju.
Nada kao oslonac u teškim vremenima
Kutleša je objasnio razliku između optimizma i kršćanske nade. Dok se optimizam oslanja na povoljne okolnosti, kršćanska nada je dublja, utemeljena u Bogu koji ostaje vjeran i u tami.
– Zato nada ne niječe križ, nego zna da križ nema posljednju riječ jer je Krist uskrsnuo. Marijin život, ispunjen siromaštvom, izbjeglištvom i boli pod križem, primjer je neprekinute nade jer se oslanjala na Božja obećanja – pojasnio je.
Dotaknuo se i hrvatskog naroda, koji nosi rane ratova i raseljavanja.
– Hrvatska neće imati budućnosti samo ako bude gospodarski uspješna. Ni Europa se neće obnoviti samo novim tehnologijama, boljim institucijama ili većim blagostanjem. Čovjeku treba razlog zbog kojega vrijedi živjeti, ljubiti, zasnovati obitelj, ostati vjeran, žrtvovati se i na kraju umrijeti s nadom. Taj razlog za kršćane nije ideja, već Isus Krist. Zato se ne bojmo budućnosti. Bog i danas čini velika djela u životima onih koji mu vjeruju.
Marija kao uzor Crkve i odgovor na duhovno siromaštvo
Evanđelje, koje prikazuje Mariju kako hita Elizabeti noseći Krista, služi kao obrazac Crkve: ne zatvarati se u sebe, već ponijeti Krista onima koji čekaju utjehu. Nadbiskup je primijetio da milijuni ljudi danas hodočaste Mariji ne tražeći teorije ili ideologije, već dom.
– Naše je stoljeće možda više nego i jedna prethodna epoha stvorilo novu vrstu siromaha. Ljude koji ne oskudijevaju materijalnim dobrima, nego pate od duhovnog siromaštva i gubitka zavičaja. Mogli bismo ih nazvati duhovnim beskućnicima. To su ljudi koji, unatoč materijalnom obilju, osjećaju prazninu, osamljenost i nedostatak smisla. Marija razumije njihove čežnje. Vjernici ne dolaze Mariji kako bi pronašli uporište za teološke rasprave, nego zato što u njoj prepoznaju svoju majku. Ona ne zauzima Kristovo mjesto. Ona uvijek vodi k njemu, ali vodi poput majke, nježno i strpljivo, blizinom i šutnjom. Pred Marijom se ljudi usuđuju zaplakati i priznati slabosti. Možda je i među nama danas netko tko je došao s teretom koji nikome nije povjerio… Marija poznaje ljudsku bol. Stajala je pod križem svoga sina. Zato nas prima s majčinskom blizinom, ali nas ne zadržava za sebe. Pokazuje na Krista i ponavlja ono što je rekla u Kani: ‘Što god vam rekne, učinite – naveo je nadbiskup.
Marija Bistrica – dom i izvor nade
Nadbiskup je zaključio da Marija Bistrica nije samo nacionalno svetište, već znak da hrvatski narod još uvijek zna gdje traži utjehu i nadu.
– Ovo je mjesto znak da hrvatski narod još uvijek zna gdje traži utjehu i izvor životne nade. Ovdje se na poseban način očituje ono što Crkva treba biti. Ne hladna institucija koja promatra i prosuđuje s distance, nego majčinski dom koji prima. Dom u kojemu nitko nije stranac, u kojemu se svaki čovjek osjeća prihvaćeno, saslušano i ljubljeno. U vremenu gubitka korijena, svetište postaje mjesto njihova ponovnog otkrivanja.
Marijin hvalospjev Veliča, istaknuo je nadbiskup, nije samo pjesma, već program života koji dopušta Bogu da preokrene povijest. Crkva, poput Marije, ne živi od nostalgije, već je živi sakrament Kristove blizine.
– Stoga smo kao sinovi i kćeri Crkve pozvani biti narod koji u svojoj sredini donosi živoga Krista – naveo je nadbiskup te pozvao na evangelizaciju, koja nije nova strategija, već nova vjernost Evanđelju – živjeti ono u što se vjeruje. Svaka kršćanska obitelj pozvana je biti ”mali Nazaret”, a svaka župa dom susreta s Kristom.
Na kraju propovijedi, mons. Kutleša je potaknuo vjernike da se, vraćajući se iz Marije Bistrice, vrate s uvjerenjem da nebo nije prazno.
– Ondje je Krist, raspeti i uskrsli Gospodin. Ondje je i Marija, naša majka dušom i tijelom proslavljena. Ondje je i cilj našega života. Čovjek koji izgubi nebo, počinje gubiti i zemlju. Ali čovjek koji nosi nebo u srcu, zna kako treba živjeti i na zemlji.
Pozvao je na življenje vjere, molitvu, opraštanje, čuvanje obitelji i služenje potrebitima.
– Marijo, Majko Božja Bistrička, čuvaj naše obitelji. Čuvaj našu djecu i mlade. Čuvaj naš hrvatski narod. Vodi nas svome sinu i nauči nas živjeti na zemlji tako da jednom s tobom stignemo u nebo ” – zaključio je homiliju zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
Misu je pjesmom pratio domaći župni zbor Župe Uznesenja BDM Marija Bistrica pod ravnanjem Ivana Habazina. Središnja misa ove je godine bila iznimno u 10 sati, zbog izravnog prijenosa na HTV-u. Nakon Velike Gospe, nastavljaju se hodočašća u Svetište MBB. U subotu 22. kolovoza na rasporedu Hodočašće Sisačke biskupije, a u nedjelju 23. kolovoza još jedno tradicionalno Vozočašće.
