Dijabetes je kronična bolest koja se može razvijati neprimjetno, a prvi simptomi često se pripisuju umoru ili stresu. Uoči Svjetskog dana šećerne bolesti, koji se obilježava 14. studenoga, upozorava se na četiri znaka koja mogu upućivati na povišenu razinu šećera u krvi – učestalo mokrenje, pojačanu žeđ, izražen umor i neobjašnjiv gubitak težine.
Iako se dijabetes može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, simptomi se ne razvijaju uvijek jednakom brzinom. Kod dijabetesa tipa 1 tegobe se najčešće pojavljuju naglo, tijekom nekoliko dana ili tjedana, dok se dijabetes tipa 2 može razvijati postupno, mjesecima ili čak godinama. Zbog toga ga neke osobe dugo ne prepoznaju, piše Express.co.uk, a prenosi Index.
Četiri najvažnija upozoravajuća znaka
Na mogućnost dijabetesa mogu upućivati četiri karakteristična simptoma:
- Učestalo mokrenje – potreba za odlaskom na zahod češća je nego inače, uključujući i tijekom noći.
- Pojačana žeđ – javlja se stalna potreba za pijenjem vode, čak i nakon što osoba unese veću količinu tekućine.
- Izražen umor – osjećaj iscrpljenosti i nedostatka energije koji ne prolazi ni nakon odmora.
- Neobjašnjiv gubitak težine – osoba mršavi bez promjena u prehrani ili povećanja tjelesne aktivnosti.
Kod dijabetesa tipa 1 važno je brzo prepoznati simptome jer neliječena bolest može dovesti do dijabetičke ketoacidoze, ozbiljnog stanja koje može biti opasno po život.
Kako prepoznati dijabetes kod male djece?
Kod beba i djece mlađe od pet godina simptome je ponekad teže uočiti jer najmlađi ne mogu jasno objasniti što osjećaju. Jedan od mogućih ranih znakova su neuobičajeno teške pelene ili potreba za njihovim češćim mijenjanjem.
Kod djece koja su već naučila koristiti tutu ili zahod može se ponovno pojaviti mokrenje u krevet. Pojačana žeđ može se primijetiti kroz češće traženje vode, bočice ili dojenja.
Roditelji bi trebali obratiti pozornost i na neuobičajenu pospanost, razdražljivost, manjak interesa za igru te gubitak težine ili izostanak očekivanog dobivanja na težini.
Na koje simptome trebaju paziti školarci i tinejdžeri?
Kod djece školske dobi i adolescenata dijabetes tipa 1 također se može razviti vrlo brzo. Simptomi se ponekad pogrešno pripisuju školskim obvezama, stresu ili umoru.
Upozoravajući znakovi mogu biti česti odlasci na zahod tijekom nastave, buđenje noću zbog mokrenja i stalna potreba za vodom. Umor se može odraziti na koncentraciju, školski uspjeh i sudjelovanje u sportskim aktivnostima.
Posebnu pozornost treba obratiti na nagli gubitak težine, čak i ako dijete jede jednako kao prije ili ima pojačan apetit. Osim dijabetesa tipa 1, kod djece i adolescenata može se razviti i dijabetes tipa 2.
Zašto se dijabetes kod odraslih često kasno otkriva?
Dijabetes tipa 2 čini približno 90 posto svih slučajeva dijabetesa. Nastaje kada tijelo ne može učinkovito koristiti inzulin, a s vremenom može doći i do smanjene proizvodnje tog hormona.
Budući da se simptomi često razvijaju polako, mnogi ih pripisuju svakodnevnom umoru, stresu ili starenju. Učestalo mokrenje, osobito tijekom noći, stalna žeđ, suha usta i iscrpljenost koja ne prolazi nakon odmora neki su od mogućih znakova bolesti.
Može se pojaviti i neobjašnjiv gubitak tjelesne težine. Kod starijih osoba simptomi ponekad nisu toliko izraženi, pa se žeđ, umor i mršavljenje mogu pogrešno povezati s dobi.
Važno je znati i da se dijabetes tipa 1 ne pojavljuje isključivo u dječjoj dobi, već se može prvi put dijagnosticirati i kod odraslih.
Kada je potrebno potražiti liječničku pomoć?
Ako kod sebe ili djeteta primijetite učestalo mokrenje, pojačanu žeđ, neuobičajen umor ili neobjašnjiv gubitak težine, potrebno je javiti se liječniku i provjeriti razinu glukoze u krvi.
Posebno je važno brzo reagirati ako se simptomi pojave kod djeteta ili se naglo pogoršavaju.
Ako se uz navedene tegobe pojave povraćanje, bolovi u trbuhu, ubrzano ili duboko disanje, izrazita pospanost ili smetenost, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć. Takvi simptomi mogu upućivati na dijabetičku ketoacidozu, ozbiljnu komplikaciju koja zahtijeva hitno liječenje.
Iako sami simptomi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze, njihovo pravodobno prepoznavanje i provjera šećera u krvi mogu biti ključni za rano otkrivanje bolesti i sprječavanje komplikacija.
