Uroniti u čudesan svijet knjige, napustiti surovu i ponekad dosadnjikavu svakodnevicu, ući u neku novu dimenziju, i saživjeti se s nekim novim ljudima koji postoje isključivo u našoj mašti, e, to je čarolija čitanja koju prepoznaje svaki knjigoljubac.
I sama, od kad sam naučila prva slova, uživam u pisanoj riječi. Na početku su to bile slikovnice, zatim dječji romani, a onda je došlo ono izazovno razdoblje puberteta kada sam se navukla na – ljubiće.
Provodila bih sate i sate upijajući riječi o velikim, često zabranjenim, nadrealnim ljubavnim pričama koje ruše sve prepreke i uvijek završavaju onim čarobnim riječima – “živjeli su sretno do kraja života”.
No, prije ili kasnije, čovjek se mora vratiti u stvarnost, pa ga životno iskustvo natjera da počne kritički promišljati o svemu što radi, pa čak i o onome što se na prvu čini kao bezazlena razbibriga.
Ako se referiramo na toliko kritizirano, a ipak toliko čitano, svjetski poznato djelo “50 nijansi sive”, koje, iako pod krinkom nečeg specifičnog i neuobičajenog, zaista jest tipični ljubavni roman, uočit ćemo u prvom redu kako su glavni junaci – stereotipno određeni. Ona, romantična duša koja sanja o princu na bijelom konju, a on, alfa mužjak, koji nije baš savršen, jer ipak, potrebno je u roman ubaciti dozu realnosti. Nosi se s teškim emocionalnim traumama iz djetinjstva, zbog čega s odabranicom svoga srca ne može ostvariti svakodnevnu, normalnu ljubavnu vezu.
No, pogodite što? On se zbog ljubavi odlučuje promijeniti, što mu sasvim dobro ide, do te mjere da u ključnom trenutku taj nedodirljivi, neosvojivi, dominantni frajer, pada na koljena pred svojom djevojkom i preklinje je da ga ne napušta. Spreman je napustiti svoj stari stil života, odreći se važnog dijela svoje osobnosti, samo kako bi dobio – nju.
Ne znam kakva iskustva imate s nastojanjima da promijenite sebe ili druge, ali činjenica jest da je u stvarnom životu teško, gotovo nemoguće, pobjeći od samog sebe i onoga što zapravo jesi.
Drugi važan aspekt ljubavnih romana su scene seksa. U posljednje vrijeme, što eksplicitnije, to bolje, ali uz uvjet da se zadrži granica dobrog ukusa. A kada se u ljubavnim romanima nakon svih peripetija junaci napokon sjedinjuju u spolnom činu, seks uvijek postaje – nevjerojatan. Kristin Bird, koja je diplomirala englesku književnost, napisala je članak o tome kako su ljubavni romani zamalo uništili njezin brak i seksualni život. Između ostaloga, izdvojila je izraze kojima se opisuje “the moment”, trenutak kada žena doživljava vrhunac, a to je minimalno dva – tri puta tijekom jedne noći, kada je u rukama pravog alfa mužjaka. “Vrtoglava eksplozija osjećaja”, “jahanje na valovima pomame”, “pomama simultanih eksplozija”, samo se neki od opisa.
Važno je i ono što se događa nakon seksa, pa Kristin piše kako “nitko nikad ništa ne posprema. Nitko ne proizvodi nijednu vrstu neugodnih tjelesnih zvukova. Nikome nije vruće i ne okreće se na drugu stranu jer su mu leđa mokra od znoja. Nitko ne razgovara o tome tko će sutradan pokupiti djecu iz škole ili tko će ići u kupovinu. Sve sama slatkasta ljubavna šaputanja – cijelo vrijeme.”
S analizom bih mogla nastaviti unedogled, no vrijeme je za zaključak. Ljubavni romani završavaju riječima “živjeli su sretno do kraja života”, no u njima nikada nećete pronaći recept za sve one izazove koji dolaze poslije zadnjeg poglavlja. I da, ljubići jesu slatka razbibriga, do onog trenutka kada ćete u svom partneru početi tražiti Christiana Greyja. Tada je potrebno stati na loptu i ne dozvoliti si propuštanje skrivene ljepote stvarnog života.
Jer kada pronađete osobu koju ne morate mijenjati jer je sa svim svojim nesavršenostima, za vas apsolutno savršena, tada je i stvarnost mnogo bolja od snova.
