Troškovi rada u Njemačkoj nastavili su rasti i u 2025. godini, potvrđujući poziciju zemlje među najskupljima u Europskoj uniji. Prema podacima Statističkog ureda u Wiesbadenu, sat rada u proizvodnji i uslugama u prosjeku iznosi 45 eura, piše Fenix magazin.
To je znatno iznad prosjeka EU koji iznosi 34,90 eura, što znači da su troškovi rada u Njemačkoj oko 29 posto viši od europskog prosjeka. U odnosu na prethodnu godinu zabilježen je rast od 3,6 posto, nešto slabiji od prosjeka EU.
Njemačka u vrhu, ali ne i na prvom mjestu
Iako se Njemačka nalazi pri samom vrhu ljestvice, najskuplja radna snaga i dalje je u Luksemburgu, gdje sat rada doseže više od 56 eura. Slijede Danska, Nizozemska i Austrija, dok je Njemačka odmah iza njih.
S druge strane, istočna Europa i dalje ima znatno niže troškove rada. U Bugarskoj sat rada košta oko 12 eura, u Rumunjskoj 13,6 eura, a u Mađarskoj oko 15 eura. Razlike unutar EU i dalje su vrlo izražene.
Što stoji iza rasta troškova rada
Troškovi rada uključuju više od same plaće zaposlenika. U njih ulaze bruto plaće, doprinosi poslodavaca te razne naknade poput godišnjih odmora i bonusa. Stručnjaci ističu da je upravo kombinacija tih elemenata ključna za visoku razinu troškova u razvijenim gospodarstvima.
Iako su troškovi rada u Njemačkoj rasli, njihov tempo rasta bio je umjereniji nego u nekim drugim dijelovima EU. Posebno se to odnosi na proizvodni sektor, dok su usluge ostale relativno stabilne.
Najbrži rast u istočnoj Europi
Najveći porasti troškova rada u 2025. godini zabilježeni su u zemljama istočne Europe, gdje su plaće i troškovi rada rasli znatno brže nego na zapadu. Hrvatska se pritom ističe s dvoznamenkastim rastom, zajedno s Bugarskom i Poljskom.
U zapadnoj Europi rast je bio znatno umjereniji, primjerice u Francuskoj i Italiji, gdje se kretao oko nekoliko posto godišnje.
Dugoročni trend: rast od više od 20 posto
Od 2020. godine troškovi rada u Njemačkoj povećali su se za više od petine. Najizraženiji rast zabilježen je u sektorima poput ugostiteljstva, gdje su troškovi porasli za oko 30 posto.
Unatoč tome, razlika između Njemačke i prosjeka EU gotovo se nije promijenila, što pokazuje da i ostatak Europe bilježi sličan trend rasta troškova rada.
Njemačka ostaje jedno od najskupljih tržišta rada u Europskoj uniji, odmah iza nekoliko manjih zapadnoeuropskih država. Iako rast troškova nije ekstreman, visoka početna razina održava snažan pritisak na poslodavce.
Istodobno, istočna Europa bilježi brži rast, što postupno smanjuje razlike unutar EU, ali ih još uvijek ne briše u potpunosti.
