Novo istraživanje znanstvenika sa University of Évora pokazuje da bi analiza rukopisa mogla postati jednostavan i pristupačan način za rano otkrivanje kognitivnog propadanja kod starijih osoba. Rezultati sugeriraju da način na koji osoba piše – brzina, organizacija i trajanje poteza olovkom – može otkriti promjene u radu mozga i prije pojave ozbiljnijih simptoma poput gubitka pamćenja, prenosi Index.
Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Human Neuroscience, dodatno potvrđuje važnost rukopisa kao pokazatelja neurološkog zdravlja.
Pisanje rukom kao “prozor u mozak”
Iako se rukopis danas koristi rjeđe zbog sve veće digitalizacije, znanstvenici ističu da je riječ o vrlo složenoj aktivnosti koja istovremeno uključuje motoričke sposobnosti, pažnju, memoriju i obradu informacija. Upravo zato pisanje može otkriti suptilne promjene u funkcioniranju mozga.
Voditeljica istraživanja, kineziologinja Ana Rita Matias, objasnila je da pisanje nije samo fizički pokret ruke, nego kompleksan proces koji odražava stanje kognitivnih funkcija. Prema rezultatima istraživanja, osobe s kognitivnim oštećenjima pokazivale su drukčije obrasce pokreta tijekom pisanja u usporedbi sa zdravim sudionicima.
U istraživanju sudjelovalo 58 starijih osoba
Znanstvenici su analizirali rukopis 58 osoba u dobi između 62 i 99 godina koje su živjele u domovima za starije osobe. Od ukupnog broja sudionika, 38 ih je imalo dijagnosticirano kognitivno oštećenje, dok je 20 osoba bilo bez znakova kognitivnih poteškoća.
Sudionici su koristili digitalnu olovku i tablet kako bi izvršili niz zadataka. Među njima su bili crtanje linija i točaka, prepisivanje rečenica te pisanje po diktatu.
Najizraženije razlike između dviju skupina pokazale su se upravo tijekom pisanja po diktatu. Taj zadatak zahtijeva istovremeno slušanje, pamćenje, obradu jezika i fizičku koordinaciju, zbog čega predstavlja veći izazov za mozak.
Sporiji i manje usklađeni pokreti
Istraživači su primijetili da su osobe s kognitivnim oštećenjima tijekom pisanja radile sporije i manje učinkovite pokrete. Njihovi potezi olovkom trajali su dulje, a organizacija pokreta bila je manje dosljedna.
Prema tumačenju znanstvenika, takvi rezultati upućuju na to da kognitivno propadanje otežava mozgu prilagodbu tijekom složenijih zadataka. Kada su moždane mreže odgovorne za planiranje i izvođenje pokreta preopterećene, promjene postaju vidljive upravo kroz rukopis.
Istraživački tim navodi da su trajanje i organizacija poteza usko povezani s radnom memorijom i izvršnim funkcijama mozga. Kako te sposobnosti slabe, pisanje postaje sporije, isprekidanije i manje koordinirano.
Mogućnost ranog otkrivanja Alzheimerove bolesti
Dosadašnja istraživanja već su povezivala promjene u rukopisu s neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove bolesti no nova studija dodatno pokazuje kako bi analiza pisanja mogla postati koristan alat za rano otkrivanje problema.
Stručnjaci smatraju da bi ovakvi testovi mogli omogućiti prepoznavanje kognitivnog propadanja prije nego što se pojave ozbiljniji simptomi poput zaboravljivosti ili dezorijentacije. To bi liječnicima omogućilo raniju podršku pacijentima i kvalitetnije praćenje tijeka bolesti.
Potrebna dodatna istraživanja
Iako su rezultati obećavajući, znanstvenici upozoravaju da studija ima određena ograničenja. Istraživanje je provedeno na relativno malom uzorku sudionika, a ispitanici nisu praćeni kroz dulje vremensko razdoblje kako bi se promatralo kako se rukopis mijenja tijekom napredovanja bolesti.
Također, istraživači nisu analizirali utjecaj lijekova koji mogu djelovati na motoričke sposobnosti i koordinaciju pokreta.
Unatoč tome, stručnjaci vjeruju da bi buduće, opsežnije studije mogle potvrditi potencijal analize rukopisa kao brzog, jednostavnog i financijski pristupačnog testa za procjenu kognitivnog zdravlja.
Cilj je jednostavan alat za svakodnevnu praksu
Znanstvenici danas istražuju različite metode ranog otkrivanja neurodegenerativnih bolesti – od krvnih biomarkera do analize glasovnih obrazaca. Analiza rukopisa mogla bi postati važan dio tog pristupa jer ne zahtijeva skupu opremu ni bolničke pretrage.
Dugoročni cilj istraživača je razvoj alata koji bi bio brz, jednostavan za korištenje i dovoljno pristupačan za primjenu u svakodnevnoj zdravstvenoj praksi, uključujući domove za starije osobe i ordinacije obiteljske medicine.
