Klimatske promjene i sve učestaliji toplinski valovi ponovno otvaraju pitanje budućnosti hrvatske poljoprivrede. Dugotrajne suše sve snažnije utječu na prinose, no stručnjaci smatraju da rješenje nije u potpunoj promjeni kultura koje se uzgajaju, već u prilagodbi tehnologije proizvodnje, učinkovitijem gospodarenju vodom i većim ulaganjima u navodnjavanje, piše RTL.
Profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu Ivo Grgić ističe kako nema potrebe odustajati od tradicionalnih kultura poput kukuruza ili pšenice, već treba prilagoditi način njihove proizvodnje. To uključuje drugačiju obradu tla, uvođenje otpornijih sorti i kultivara te primjenu suvremenih tehnologija koje mogu ublažiti posljedice visokih temperatura i manjka oborina.
Posebno naglašava važnost vode kao ključnog resursa bez kojeg nema poljoprivredne proizvodnje. Osim vode koju svakodnevno pijemo, velike količine troše se i za proizvodnju hrane, odjeće i drugih proizvoda, zbog čega je nužno racionalnije upravljati vodnim resursima.
Kada je riječ o cijenama hrane, Grgić smatra da tijekom ove godine nema razloga za značajnije poskupljenje koje bi bilo izravna posljedica rasta cijena poljoprivrednih proizvoda. Na konačnu cijenu hrane, osim sirovina, utječu i drugi čimbenici poput energije, prijevoza i prerade. Ako bi energenti ponovno poskupjeli, to bi se moglo odraziti i na cijene u trgovinama.
Ipak, upozorava da bi nastavak ovakvih ekstremnih vremenskih prilika i sljedeće godine mogao imati ozbiljnije posljedice. U slučaju još jedne izrazito sušne sezone, cijene poljoprivrednih proizvoda mogle bi porasti oko 20 posto, što bi se potom prelilo i na cijene hrane za potrošače.
Među ratarskim kulturama ove su godine povećane površine pod suncokretom, dok su površine pod kukuruzom i sojom nešto manje. Iako je suncokret otporniji na sušu od nekih drugih kultura, osjetljiv je tijekom cvatnje i nalijevanja zrna. Ako se sušno razdoblje nastavi, prinosi bi mogli biti manji, no očekivane oborine mogle bi ublažiti posljedice. Najveći teret, ističe Grgić, snosit će poljoprivredni proizvođači zbog manjih prihoda, dok se na domaćem tržištu ne očekuju ozbiljniji poremećaji jer Hrvatska ostvaruje suficit u proizvodnji suncokreta, soje i kukuruza.
Govoreći o prilagodbi klimatskim promjenama, smatra da odgovornost nije samo na državi. Uz državne mjere, ključnu ulogu imaju i sami poljoprivrednici te znanost i struka, koje trebaju razvijati nove tehnologije, sorte i proizvodne modele prilagođene novim klimatskim uvjetima.
Jednim od najvećih problema hrvatske poljoprivrede smatra usitnjenu proizvodnu strukturu. U zemlji djeluje oko 160 tisuća proizvođača, uglavnom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG-ova), a bez okrupnjavanja proizvodnje teško je očekivati veći napredak i konkurentnost. Ističe kako poljoprivreda danas mora biti održiva i profitabilna djelatnost koja mladima može osigurati pristojna primanja, jer će se samo tako odlučivati ostati i raditi na selu.
