Koliko dugo pas može ostati sam kod kuće, a da to ne ugrozi njegovo zdravlje i dobrobit? Dok odrasli psi uglavnom mogu izdržati šest do osam sati bez obavljanja nužde, štenci trebaju puno češće izlaske. No, fiziološke potrebe nisu jedini razlog zbog kojeg preduga samoća može biti problem, piše Index.
Svakodnevne obveze, odlazak na posao, kupnja i drugi poslovi često znače da psi moraju ostati sami kod kuće nekoliko sati. Ipak, činjenica da pas nije napravio nered, uništio namještaj ili uznemiravao susjede ne znači nužno da mu samoća ne predstavlja problem, upozorava portal SheKnows.
Koliko dugo odrasli pas može biti sam?
Prema stručnjaku za ponašanje životinja dr. Vintu Virgi, šest do osam sati bez odlaska na zahod gornja je granica za zdravog odraslog psa. Važno je pritom uzeti u obzir cjelokupno vrijeme odsutnosti vlasnika, a ne samo sate provedene na poslu.
Veterinarka Jennifer Fryer također navodi da odrasli psi uglavnom mogu izdržati šest do osam sati između šetnji, no njezina je preporuka da zdravi odrasli psi ne ostaju sami dulje od šest sati.
Ipak, ne postoji jedinstveno pravilo koje vrijedi za sve pse. Na vrijeme koje ljubimac može provesti sam utječu njegova dob, zdravstveno stanje, temperament i naviknutost na odvajanje od vlasnika.
Štenci trebaju puno češće izlaske
Kod štenaca je situacija znatno drugačija. Oni trebaju češće obavljati nuždu, ali i više pažnje, socijalizacije i dosljednog treninga.
Veterinarka Nicole Savageau upozorava da štence mlađe od 12 tjedana ne bi trebalo ostavljati same dulje od dva do tri sata, dok nekima izlazak treba već nakon sat ili dva.
Smjernice American Kennel Cluba (AKC) još su preciznije i preporučeno maksimalno vrijeme samoće određuju prema dobi psa:
- Štenci mlađi od 10 tjedana – najviše jedan sat.
- Štenci od 10 do 12 tjedana – najviše dva sata.
- Štenci stari tri mjeseca – najviše tri sata.
- Štenci stari četiri mjeseca – najviše četiri sata.
- Štenci stari pet mjeseci – najviše pet sati.
- Štenci stari šest mjeseci – najviše šest sati.
- Psi stariji od šest mjeseci – šest do osam sati.
Nakon što pas nauči gdje obavljati nuždu, postupno može produljivati vrijeme koje provodi sam. Međutim, važno je pratiti njegovu reakciju. Ako se događaju nezgode ili pokazuje znakove stresa, potrebno je skratiti vrijeme odsutnosti.
Ako imate štene, a zbog posla ste dulje izvan kuće, dobro je organizirati da ga netko obiđe, izvede u šetnju i posveti mu pažnju. Kada ste kod kuće, važno je nadoknaditi vrijeme zajedničkim šetnjama, igrom i druženjem.
Kako prepoznati da pas pati zbog samoće?
To što vas po povratku dočekaju čitavi jastuci, neoštećen namještaj i miran stan ne znači da je pas cijelo vrijeme bio opušten.
Neki znakovi tjeskobe zbog odvajanja nisu toliko očiti. Među njima su hodanje u krug, pojačano slinjenje i drugi oblici nemirnog ponašanja. Zato snimanje psa dok ste odsutni može biti korisno jer vlasniku, ali i veterinaru, omogućuje bolji uvid u njegovo ponašanje.
Istraživanje agencije YouGov iz 2011. godine pokazalo je da je 23 posto vlasnika pasa ostavljalo svoje ljubimce same najmanje pet sati tijekom radnog dana ili uopće nije pratilo koliko dugo su odsutni. Stručnjaci su tada upozorili da dugotrajna samoća može izazvati usamljenost i stres te negativno utjecati na zdravlje životinje.
S druge strane, istraživanje platforme Rover pokazalo je da je samo 4,4 posto ispitanika izjavilo kako svoje pse nikada ne ostavljaju same. Koliko je odvajanje emocionalno zahtjevno i za vlasnike, pokazalo je istraživanje agencije OnePoll za PetMeds iz 2023. godine, prema kojem je 52 posto vlasnika osjetilo porast tjeskobe zbog odvajanja od ljubimca tijekom prethodne dvije godine.
Psa na samoću treba navikavati postupno
Ako pas teško podnosi odvajanje, rješenje nije naglo produljivanje vremena koje provodi sam. Smjernice Američkog društva za prevenciju okrutnosti prema životinjama (ASPCA) preporučuju da trening započne vrlo kratkim odvajanjem, od samo sekundu ili dvije, a zatim se vrijeme postupno produljuje.
Cilj je doći do 40 minuta samoće bez izazivanja tjeskobe. Ako pas pokazuje znakove uznemirenosti, potrebno je usporiti proces i prilagoditi trening njegovim mogućnostima. U tome može pomoći i stručnjak za ponašanje životinja.
Posebno je važno znati da psi s tjeskobom zbog odvajanja mogu početi pokazivati znakove stresa gotovo odmah nakon odlaska vlasnika. Prema ASPCA-i, većina takvih reakcija javlja se unutar prvih 40 minuta samoće. To znači da pas može biti pod velikim stresom puno prije nego što mu uopće zatreba odlazak na zahod.
Zato se pri planiranju vremena koje pas provodi sam ne treba voditi isključivo time koliko dugo može izdržati bez šetnje. Potrebno je uzeti u obzir i njegove emocionalne potrebe, pratiti ponašanje te, ako se pojave znakovi tjeskobe, potražiti savjet veterinara.
